Kako su spravljane crna i modra boja za narodne nošnje

Mnoge poznavaoce ručnih radova interesuje kako su naši preci bojili predivo za vez. Kako se bojio konac za zmijanjski vez saznaćemo iz dijela knjige „Zmijanjske rukotvorine“ koja je posvećena baš ovoj tematici.

U narodnoj nošnji Zmijanjki i Zmijanjaca preovlađivale su crna i modra (tamnoplava) boja. Osnovna boja u ornamentisanju, kako kod ženske, tako i muške narodne nošnje, bila je crna.

Crna boja bila je veoma rijetka. Nju su Zmijanjke u vezu, pletenju i tkanju počele upotrebljavat u novije vrijeme (otprilike sredinom devetnestog vijeka). Tu spada i bijela, prirodna boja. Nitima ovih boja rađeni su svi detalji i ornamenti na narodnoj nošnji Zmijanja.

Crna boja („mor“) dobija se tehnologijom koja se zvala „morenje“. „Mor“ se pravio kuvanjem mlade jasenove kore u koju se sipa kovačka prašina zvana „troska“. (Troska je sitna gvozdena prašina nastala u kovačnicama u toku kovanja – obrade gvozdenih predmeta). U ovako pripremljenu tekućinu potapa se vunena pređa ili opletene vunene čarape, priglavci i drugi pripremljeni odjevni predmeti koji u njoj ostanu izvijesno vrijeme. Nakon iskuvavanja i posipanja troskom, vuneni proizvodi vade se iz otopine i ispiraju se u čistoj vodi. Tako „omoreni“ vuneni dijelovi odjevnih predmete nisu u toku nošenja mijenjali boju. „Mor“ je bio postojana boja koja je odolijevala i kiši i snijegu, kao i dugim prirodnim uticajima.

Modra (tamnoplava boja) pojavila se znatno kasnije. Dobijena je upotrebom kupovnog modrila, tzv. „čivita“.  To znači da ova vrsta boje nije prirodnog porijekla.

Crvena boje bila je veoma rijetka na Zmijanju. Pripremana je pomoću kupovnog crvenog praha, upakovanog u manje papirne kesice koje su na Zmijanju zvali „paklići“.

Široka upotreba u zmijanjskoj narodnoj nošnji kako kod mlađe, tako i kod starije čeljadi, najvjerovatnije je imala istorisku pozadinu. Budući da je crna boja u našem narodu sinbol čežnje i žalosti, moglo bi se konstatovati da ona simbolizuje vijekove robovanja našeg naroda pod turskom vladavinom, a posebno „zaboravljenog poluslobodnog osamljenog Zmijanja“. Tuga Zmijanjaca datirala je još od Kosovske bitke, u kojoj su, kako narodno predanje kaže, učestvovali i Zmijanjci predvođeni Rajkom Kneževićem („od Zmijanja Rajkom“), kako kaže narodna pjesma.

Dio teksta iz djela „Zmijanjske rukotvorine“
Autor: Grozda Regodić
Banja Luka, 2012. godine
Izdavač: Zavičajno udruženje “Zmijanje“